epizerdig

Seksi adresar sa telefonskim brojevima i kako ga koristiti?

epizerdig | 02 Јануар, 2019 17:19

Clive Cussler-Izgubljeni Grad

❤️ Click here: Seksi adresar sa telefonskim brojevima i kako ga koristiti?

Uz malo sreće, na sastanak bi mogao stići na vrijeme. Možeš nas uvesti unutra? Dok mu se krv vraæala u udove, on pomisli na toplu švicarsku èokoladu i svježi kruh s otopljenim sirom što su ga èekali s druge strane planina. Nisu ga zastrašivale tužbe Evropske unije ili pretnje kineskih hakera koje je finansirala država.

Što se tiče uređenja ostalih zgrada, uvek ga nadglasaju, ali ovde je sve urađeno kako je on hteo. Sve su žrtve radile na projektu. Ne, morao se suočiti s činjenicom da ima posla s profesionalcima koji točno znaju što rade. Vuneni šal štitio mu je vrat.

Kuća je imala četiri kata, računa jući i dnevni boravak u podrumu, gdje je bila smještena kuhinja i gdje je živjela moja majka s hrpom mačaka koje su se odreda zvale Sam. Putovao je niz Peloponez i naišao na Monemyassiu. Jedna je prikazivala Našao sam se s Tedom nešto kasnije i uspeli smo se do gale- bocu Cole dopola napunjenu apstraktno ekspresionističkim rec- rije. Cim je automobil stao, AL Obaydi, preskočivši torbu za golf, otsori vrata i iskorači na nogostup. Rawlins se osvrne oko sebe, kao da oèekuje plesaèicu iz Follies Bergerea.

Gay oglasi Osijek - Kaciga je bila neobična, jer njezin je vizir bio oblikovan poput ljudskog lica čiji su brkovi i nos ptice grabljivice nalikovali Fauchardovima.

Clive Cussler Izgubljeni grad Prolog Francuske Alpe, kolovoz 1914. Visoko iznad uzvišene velièajnosti snijegom prekrivenih planina, Jules Fauchard borio se za život. Nekoliko trenutaka prije, njegov je zrakoplov naletio na nevidljivi zraèni zid tako snažno da mu se èeljust sklopila. Sada su uzlazne i silazne zraène struje bacakale njegovu laganu letjelicu poput zmaja na niti. Fauchard se suprotstavljao turbulenciji koja mu je okretala unutrašnje organe vještinom što su mu vježbom stvorili strogi francuski instruktori letenja. Zatim iziðe iz problematiènog zraènog prostora, uživajuæi u mirnom letu, nesvjestan èinjenice da æe mu to umalo donijeti kraj. Kad je napokon stabilizirao zrakoplov, Fauchard popusti najprirodnijem ljudskom nagonu. Kapci mu zatrepere i polako se opuste, a zatim se zatvore kao da su otežani olovom. Njegov um odlebdi u sjenovito carstvo nemara. Brada mu klone na prsa. Prsti popuste stisak na kontrolnoj palici. Sitna crvena letjelica pijano se zanese u ono što su francuski piloti zvali perte de vitesse, ili gubitak puta, nagnuvši se na jednu stranu kao preludij kovitu. Na sreæu, Fauchardovo unutrašnje uho zamijetilo je promjenu u ravnoteži, i u njegovom snenom mozgu oglasi se alarm. Glava mu se trgne uvis i on se probudi u izmaglici, pokušavajuæi s naporom ovladati svojim zamuæenim mislima. Njegov je drijemež trajao svega nekoliko sekunda, ali za to vrijeme zrakoplov je izgubio stotine stopa visine i upravo kretao u poniranje. Krv mu je tutnjila u glavi. Srce mu je divlje udaralo u prsima, kao da æe eksplodirati. Francuske letaèke škole poduèavale su pilote pripravnike da upravljaju zrakoplovom jednako laganim dodirom kao što pijanist dodiruje tipke klavira, i Fauchardovi beskrajni sati vježbe sada su pokazivali svoju vrijednost. Pokretom laganim poput pera, nježno je upravljao kontrolama, izravnavajuæi zrakoplov i pazeæi da pritom ne preoptereti motor. Zadovoljan što je stabilizirao letjelicu, on ispusti dah koji je zadržavao i proguta zrak, tako da mu arktièka hladnoæa udari u pluæa poput komadiæa stakla. Oštra bol trgne ga iz letargije. Fauchard se razbudi i prizove mantru koja je poticala njegovu odluènost tijekom oèajnièke misije. Njegove smrznute usne odbijale su se skupiti na suglasnicima, ali rijeèi su mu vrišteæi odzvanjale u mozgu. Ako ne uspiješ, milijuni æe umrijeti. Fauchard èvrsto stisne èeljust s obnovljenom odluènošæu. Protrlja letaèke naoèale i ukloni s njih mraz, pa proviri preko ruba pilotske kabine. Alpski je zrak bio èist poput finog kristala, a èak su se i najudaljeniji detalji jasno isticali, kao na dubokom reljefu. Nizovi planinskih vrhova nalik na zupce pile gubili su se iza obzora, a minijaturna sela držala su se uz bokove zelenih alpskih dolina. Paperjasti bijeli oblaci bili su poslagani poput hrpa svježe ubranog pamuka. Nebo je sjajilo plavim intenzitetom. Ljetni snijeg koji je pokrivao nazubljene vrhove zalazeæe je sunce okupalo blagim ružièastim tonom s nebesko plavom nijansom. Fauchard ispuni svoje crvenilom obrubljene oèi ovom velièanstvenom ljepotom, dok je nagnuo uho i osluškivao ispušni zvuk što je proizvodio èetverotaktni rotirajuæi motor Gnome s osamdeset konjskih snaga koji je davao pogon zrakoplovu MoraneSaulnier N. Sve je bilo dobro. Motor je zujao kao i prije njegovoga gotovo fatalnog drijemeža. Fauchard je bio zadovoljan, ali opasnost koju je prebrodio poljuljala je njegovo samopouzdanje. Zapanjilo ga je što je osjetio jednu nepoznatu emociju. Ne od smrti, veæ od neuspjeha. Usprkos njegovoj èeliènoj volji, bolni mišiæi podsjeæali su ga na to da je èovjek od krvi i mesa kao i svi drugi. Otvorena kabina nije mu dopuštala mnogo kretanja, a tijelo mu je bilo zatvoreno u krznom podstavljeni kožni kaput na debelom puloveru od shetlandske vune s ovratnikom, i dugim donjim rubljem. Vuneni šal štitio mu je vrat. Kožna kaciga prekrivala mu je glavu i uši, a ruke su mu bile zatvorene u izolirajuæe kožne rukavice. Na nogama je imao planinarske èizme podstavljene krznom. Iako je bio odjeven za polarne uvjete, ledena hladnoæa prodrla mu je do kostiju i otupjela mu pažnju. To je bilo opasno. MoraneSaulnier bio je težak za upravljanje i zahtijevao je nepodijeljenu pažnju. Suoèen s umorom koji ga je nagrizao, Fauchard se držao svoje normalnosti usredotoèenom tvrdoglavošæu koja ga je uèinila jednim od najbogatijih industrijalaca na svijetu. Žestoku odluènost još su otkrivale njegove oèi sive poput kremena i prkosan položaj brade. S dugim nosom, Fauchardov profil podsjeæao je na orlove èije su glave krasile obiteljski grb na repu njegovog zrakoplova. On prisili svoje otupjele usne da se pokrenu. Ako ne uspiješ, milijuni æe umrijeti. Moæan glas koji je unosio strah u europske dvorane moæi izišao mu je iz grla poput kriještanja bijedan zvuk utopio se u urliku motora i fijuku zraka, ali Fauchard zakljuèi da je zaslužio nagradu. On posegne u èizmu i izvadi vitku srebrenu pljosku. Odvrne èep s poteškoæom zbog debelih rukavica, i povuèe gutljaj iz pljoske. Ljuta rakija bila je napravljena od grožða koje je uzgajao na svojem imanju i bila je gotovo èisti alkohol. Toplina mu je tekla kroz tijelo. Nakon što se tako obodrio, zaljulja se na sjedalu, zamigolji prstima nogu i ruku i spusti ramena. Dok mu se krv vraæala u udove, on pomisli na toplu švicarsku èokoladu i svježi kruh s otopljenim sirom što su ga èekali s druge strane planina. Debele usne pod grmolikim brkovima izduže se u ironièan osmijeh. Bio je jedan od najbogatijih ljudi na svijetu, ali razveselila ga je pomisao na seljaèki obrok. Pa neka bude tako. Fauchard odvoji trenutak da èestita sam sebi. Bio je on pedantan èovjek i njegov plan bijega funkcionirao je savršeno. Obitelj ga je èuvala nakon što je iznio svoje nepoželjne stavove pred vijeæem. Ali, dok je vijeæe odluèivalo o njegovoj sudbini, pobjegao je èuvarima uz kombinaciju sreæe i odvlaèenja pažnje. Pravio se da je previše popio i rekao je svojem batleru, kojega je plaæala njegova obitelj, da ide na spavanje. Kad je sve utihnulo, tiho se iskrao iz svoje spavaæe sobe, pa iz dvorca, i došao do mjesta u šumi gdje je bio skriven bicikl. Noseæi svoj dragocjeni teret u naprtnjaèi, prošao je kroz šumu do zrakoplovne luke. Njegov zrakoplov je bio napunjen gorivom i spreman za pokret. Poletio je u zoru, i spustio se dvaput na skrivenim lokacijama gdje su njegovi najvjerniji sljedbenici ostavili gorivo. On isprazni pljosku i pogleda kompas i sat. Bio je na pravom putu, i kasnio je samo nekoliko minuta. Niži vrhovi pred njim pokazivali su da se bliži kraju svojega dugog putovanja. Uskoro æe sletjeti u Zuerich. Razmišljao je o tome što æe reæi papinom emisaru, kad mu se uèini da je jato uplašenih ptica poletjelo s desnog krila. On pogleda udesno i ugleda, na svoj oèaj, da su ptice zapravo komadi tkanine koji su se otrgnuli s okvira krila, ostavljajuæi rupu široku nekoliko inèa. Moglo je postojati samo jedno objašnjenje. Krilo je pogoðeno hitcem iz vatrenog oružja, a visoki urlik motora prekrio je buku. Reagirajuæi instinktivno, Fauchard nagne zrakoplov ulijevo, pa udesno, okreæuæi se poput lastavice u letu. Dok je oèima pretraživao nebo, ugleda šest dvokrilaca koji su letjeli u formaciji pod njim. S nevjerojatnim mirom, Fauchard ugasi svoj motor kao da se sprema odlebdjeti na tlo. MoraneSaulnier poène padati poput kamena. U normalnim okolnostima, ovaj potez bio bi samoubilaèki, jer ga je doveo unutar ciljnika njegovih protivnika. Ali Fauchard je prepoznao da su zrakoplovi koji ga napadaju marke Aviatik. Njemaèki zrakoplov francuskog dizajna imao je ugraðeni Mercedesov motor, i izvorno je bio namijenjen izviðanju. Što je još važnije, strojnica postavljena ispred strijelca mogla je pucati samo uvis. Nakon što se spustio nekoliko stotina stopa, on nježno prilagodi krilca i njegov zrakoplov nade se iza formacije Aviatika. On izravna nos svojeg zrakoplova prema najbližem Aviatiku i pritisne otponac. Hotchkissov top zaštekæe i svijetleæi metci pogode rep mete. Iz zrakoplova izbije dim, a nakon toga plamen obavije trup. Aviatik zapoène dug spiralni pad prema tlu. Nekoliko dobro usmjerenih rafala oborilo je još jedan Aviatik s lakoæom lovca koji gada pripitomljene fazane. Fauchard je oborio zrakoplove tako brzo da drugi piloti nisu shvatili kako ih napada sve dok nisu ugledali tragove masnog crnog dima iz zrakoplova koji su ponirali prema zemlji. Precizna formacija poèela se raspadati po šavovima. Njegove mete su se raspršile i element iznenaðenja više nije bio na njegovoj strani. Umjesto toga, on pokrene MoraneSaulnier u uspon pod oštrim kutom, sve do trbuha jednog oblaèiæa. Dok su maglovite sive stijenke skrivale njegov zrakoplov od neprijateljskih oèiju, Fauchard izravna letjelicu i provjeri ošteæenja. Bilo je otrgnuto toliko tkanine da su se vidjeli drveni okviri krila. Nadao se da æe izjuriti iz oblaka i pobjeæi Aviaticima zahvaljujuæi superiornoj brzini svojeg zrakoplova, ali ošteæeno krilo ga je usporavalo. Buduæi da nije mogao pobjeæi, morao je ostati i boriti se. Fauchard je bio slabiji brojem i naoružanjem, ali letio je u jednom od najboljih zrakoplova svojeg vremena. MoraneSaulnier bio je razvijen iz trkaæeg zrakoplova, i iako je bio težak za upravljanje, bio je nevjerojatno agilan i reagirao je i na najmanji dodir. U vrijeme u kojem su veæina zrakoplova bili dvokrilci, MoraneSaulnier bio je jednokrilac s krilima smještenim na sredinu trupa. Od elise s krilcima oblikovanim poput metka pa do trokutasteg repa, MoraneSaulnier bio je dug samo 22 stope, ali po svim je kriterijima bio smrtonosan, zahvaljujuæi ureðaju koji æe unijeti revoluciju u zraèno ratovanje. Saulnier je razvio sinkronizirani mehanizam koji je omoguæavao da strojnica puca kroz elisu. Sustav je bio brži od novih strojnica, koje su ponekad pucale nepravilnim ritmom, pa su metalni odbojnici štitili krilca elise od zalutalih metaka. Pripremajuæi se za bitku, Fauchard posegne pod sjedalo i njegovi prsti dodirnu hladni metal sefa. Pokraj kutije bila je vreæica od purpurnog baršuna, i on je izvadi i stavi u krilo. Upravljajuæi zrakoplovom koljenima, on izvadi èeliènu kacigu drevnog dizajna iz vreæice i prevuèe prstima po izrezbarenoj površini. Metal je bio ledeno hladan na dodir, ali èinilo se da toplina zraèi iz njega, i da mu struji kroz cijelo tijelo. On stavi kacigu na glavu. Bez problema je sjela na kožno pokrivalo, i bila je savršeno balansirana. Kaciga je bila neobièna, jer njezin je vizir bio oblikovan poput ljudskog lica èiji su brkovi i nos ptice grabljivice nalikovali Fauchardovima. Vizir mu je ogranièavao vidljivost i on ga podigne iznad èela. Zrake sunèeve svjetlosti probijale su se u tamnicu oblaka i njegov se zaklon prorijedio. Letio je kroz pramenove koji su oznaèavali rub oblaka i izbio na dnevno svjetlo. Aviatici su kružili pod njim poput jata gladnih morskih pasa oko broda koji tone. Ugledali su Moranea i poèeli se uspinjati. Vodeæi Aviatik sklizne pod Fauchardov zrakoplov i ude u domet za paljbu. Fauchard oštro povuèe svoj sigurnosni pojas kako bi se osvjedoèio da je èvrsto zategnut, a tada pokrene nos svojeg zrakoplova uvis, uspinjuæi se u velikoj petlji unatrag. Visio je naglavce u pilotskoj kabini, zahvaljujuæi francuskom instruktoru koji ga je poduèio ovom manevru izbjegavanja. On dovrši petlju i izravna se, našavši se iza Aviatika. Zatim otvori paljbu na najbliži zrakoplov, ali ovaj skrene i poène ponirati pod strmim kutom. Fauchard je ostao na repu zrakoplovu, uživajuæi u uzbuðenju toga što je postao lovac, a ne plijen. Aviatik se izravna i oštro skrene, pokušavajuæi doæi iza Faucharda. Manji zrakoplov s lakoæom ga je slijedio. Potez je doveo Aviatik do ulaza u široku dolinu. Buduæi da mu Fauchard nije davao mnogo prostora za manevriranje, letio je ravno u nju. Èuvajuæi streljivo poput škrtca, Fauchard je ispaljivao kratke rafale iz Hotchkissa. Aviatik se prevrne ulijevo, pa udesno, i svijetleæi metci prozuje s obje strane zrakoplova. On se spusti, pokušavajuæi ostati ispod Faucharda i njegove smrtonosne strojnice. I opet, Fauchard se pokuša izravnati radi preciznog pogotka. I opet, Aviatik se spusti niže. Zrakoplovi su letjeli nad poljima brzinom od stotinu milja na sat, na jedva pedeset stopa iznad tla. Stada uplašenih krava razbježaia su se poput lišæa otpuhanog vjetrom. Aviatik je uspijevao ostati izvan Fauchardovih ciljnika. Obrisi tla koji su promicali pod njima doprinosili su poteškoæama ciljanja. Krajolik se kretao u izmaglici livada i lijepih seoskih kuæica. Farme su postajale sve bliže i sve gušæe. Fauchard je ispred mogao vidjeti krovove grada, na mjestu gdje se dolina sužavala. Aviatik je slijedio rijeku koja je vijugala prema središtu doline, izravno u smjeru grada. Pilot je letio tako nisko da su mu kotaèi gotovo dodirivali vodu. Pred njima, kameni most pružao se preko rijeke na mjestu gdje je ona ulazila u grad. Fauchardov prst pritisne otponac, no u tom trenutku nad njim se nadvije sjena koja mu razbije koncentraciju. On podigne pogled i ugleda kotaèe i trup još jednog Aviatika na manje od 50 stopa iznad sebe. Spuštao se sve niže, pokušavajuæi ga prisiliti prema dolje. On pogleda Aviatik pred sobom. Poèeo se uspinjati kako bi izbjegao sudar s mostom. Pješaci koji su prelazili most ugledali su tri zrakoplova koji su se približavali, i potrèali su kako bi spasili žive glave. Pospani stari vuèni konj koji je vukao kola preko mosta propeo se na stražnje noge prvi put u mnogo godina kad je Aviatik preletio na nekoliko jarda iznad koèijaševe glave. Zrakoplov koji je letio iznad Faucharda spusti se kako bi ga prisilio da se zabije u most, ali on u posljednji èas povuèe svoju kontrolnu palicu prema sebi i otpusti papuèicu za gas. MoraneSaulnier poskoèi uvis i ponese ga izmeðu mosta i Aviatika. Sijeno eksplodira u trenutku kad su kotaèi zrakoplova pogodili teret kola, ali Fauchard je zadržao kontrolu nad zrakoplovom, pokrenuvši ga uvis nad krovove grada. Zrakoplov u Fauchardovom repu povukao je palicu sekundu kasnije. Manje agilan od jednokrilca, Aviatik se zabije u most i eksplodira u vatrenoj kugli. Drugi Aviatik koji se jednako sporo uspinjao zakvaèi oštar vrh crkve, koji mu raspara trbuh. Zrakoplov se u letu raspadne u tisuæu dijelova. Idi s Bogom vikne Fauchard promuklo, dok je okretao zrakoplov k izlazu iz doline. U daljini se pojave dvije toèkice, koje su se brzo kretale prema njemu. Utjelovile su se u posljednje pripadnike eskadrile Aviatika. Fauchard usmjeri svoju letjelicu ravno medu zrakoplove koji su se približavali. Usne mu se rašire u osmijeh. Htio je pokazati obitelji što misli o njihovim pokušajima da ga zaustave. Bio je dovoljno blizu da vidi promatraèe na prednjim mjestima. Onaj s lijeve strane uperi nešto što je izgledalo poput štapa, i on ugleda bljesak svjetlosti. Zaèuje mekani zvuk tunk i osjeti kao da mu je netko gurnuo usijani žaraè u trup. Prožme ga hladnoæa kada shvati kako se promatraè u Aviatiku dovinuo jednostavnijoj, ali pouzdanijoj tehnologiji pucao je na Faucharda iz karabina. On refleksno trgne kontrolnu palicu i noge mu se zgrèe. Zrakoplovi projure pokraj njega s obje strane. Ruka mu omlitavi na kontrolnoj palici, i letjelica poène gubiti smjer. Topla krv iz njegove rane tekla je u lokvu na sjedalu. U ustima je imao okus poput bakra i s teškoæom se usredotoèio na let. On skine rukavice, otkopèa pojas i posegne pod sjedalo. Oslabjelim prstima zgrabi ruèku metalnog sefa. Položi ga na sjedalo, uhvati vrpcu koja je prolazila kroz ruèicu i prièvrsti je za zapešæe. Prizivajuæi posljednje rezerve snage, on se uspravi i nagne iz kabine. Zakotrlja se van, i tijelo mu udari u krilo i odbije se. Prsti mu automatski potegnu uzicu, i jastuk na kojem je sjedio otvori se padobran od svile uhvati zrak. Crna zavjesa spuštala mu se na oèi. Vidio je obrise hladnoga, plavog jezera i ledenjaka. Osjeæao je više šok nego bol, i duboku i Ijutitu tugu. On iskašlje krvavu pjenu, a tada izgubi svijest. Visio je u svojem remenju od padobrana, laka meta za jednog od Aviatika koji je proletio pokraj njega. Nije osjetio metak koji mu se probio kroz kacigu i zabio u lubanju. Dok je sunce blještalo odražavajuæi se od njegove kacige, plutao je sve niže dok ga planine nisu prigrlile u svoja njedra. Poglavlje I Škotski Orkney, sadašnjost Jodie Michaelson se pušila od bijesa. Ranije te veèeri, ona i tri preostala natjecatelja u TV emisiji Brodolomci morali su hodati u teškim èizmama po debelom užetu rastegnutom iznad tri stope visokog kamenog nasipa. Ova akrobacija nazvana je Vikinško iskušenje vatre. Nizovi baklja gorjeli su s obje strane konopca, dodajuæi osjeæaj drame i rizika, iako je linija vatre zapravo bila udaljena šest stopa. Kamere su snimale iz niskog ugla, tako da je hod izgledao mnogo opasniji no što je bio. Ono što nije bilo lažno bio je naèin na koji su producenti željeli dovesti natjecatelje do ruba nasilja. Brodolomci je bila najnovija od reality emisija koje su se pojavljivale poput gljiva poslije kiše nakon uspjeha Opstanka i Faktora straha. Bila je to ubrzana kombinacija tih emisija, s ubaèenim urlanjem poput onoga iz Jerry Springera. Osnovna ideja bila je jednostavna. Deset sudionika moralo je proæi niz testova tijekom tri tjedna. Oni koji nisu uspjeli, ili su drugi glasovali protiv njih, morali su napustiti otok. Pobjednik æe zaraditi milijun dolara, uz bonus bodove, koji kao da su se dodjeljivali na temelju toga koliko se sudionici odvratno ponašaju jedni prema drugima. Ova emisija bila je još okrutnija od prethodnih, i producenti su smišljali trikove kako bi pojaèali napetost. Dok su druge emisije bile vrlo natjecateljske, Brodolomci su bili otvorena borba. Ideja emisije djelomièno je bila utemeljena na teèaju preživljavanja Outward Bound, gdje su sudionici morali živjeti od plodova prirode. Za razliku od drugih emisija s opstankom, koje su se odvijale na tropskim otocima s tirkiznom vodom i palmama koje se njišu, Brodolomci su se snimali na škotskim Orknevjima. Natjecatelji su se iskrcali u replici vikinškog broda, pred publikom sastavljenom od morskih ptica. Otok je bio dug dvije i širok jednu milju. Sastojao se uglavnom od kamenja koje je neka kataklizma prije više eona oblikovala u èvorove i pukotine, s nekoliko zakržljalih stabala ovdje i ondje, i s plažom od grubog pijeska gdje se snimao veæi dio akcije. Vrijeme je bilo blago, osim noæu, a kolibice prekrivene kožom bile su podnošljive. Ova je kamenita toèkica bila toliko beznaèajna da ju je lokalno stanovništvo zvalo Otoèiæ. Ovo je izazvalo urnebesno smiješan razgovor izmeðu producenta Syja Parisa, i njegovog pomoænika Randvja Andlemana. Pariš je proživljavao jedan od svojih tipiènih napada bijesa. Ne možemo snimati avanturistièku emisiju na mjestu zvanom Otoèiæ, za ime Božje. Moramo ga nekako preimenovati. Nazvat æemo ga Otok lubanja. Ne slièi lubanji, reèe Andleman. Više nalikuje prepeèenom jajetu. To je dovoljno blizu, reèe Pariš prije no što je odjurio. Jodie, koja je bila svjedok razgovora, izmamila je osmijeh od Andlemana kad je rekla Mislim da prilièno slièi lubanji tupog producenta TV emisija. Testovi su se uglavnom sastojali od odvratnih stvari, kao što su trganje i žderanje živih krava ili ronjenje u spremniku punom jegulja. To je jamèilo da æe gledateljima pozliti i da æe gledati sljedeæi zadatak, kako bi vidjeli koliko gadne stvari mogu postati. Èini se da su neki od natjecatelja izabrani zbog svoje agresivnosti i zloæe. Vrhunac æe nastupiti kada posljednja dva natjecatelja provedu noæ loveæi jedan drugoga uz pomoæ teleskopa za noæno gledanje i oružja za paintball što je zasnovano na kratkoj prièi Najopasniji plijen. Onaj koji preživi dobiva za nagradu još milijun dolara. Jodie je bila nastavnica tjelesnog iz Orange Countvja u Kaliforniji. Imala je fantastièno tijelo u bikiniju, iako su njezine obline bile neprimjetne pod debelom odjeæom. Imala je dugu, plavu kosu i brzu inteligenciju koju je prikrila kako bi došla u emisiju. Svi natjecatelji bili su predstavnici nekog tipa, ali Jodie je odbijala igrati ulogu kurvice koju su joj namijenili producenti. U posljednjem kvizu za pozitivne i negativne bodove, njoj i drugima postavljeno je pitanje je li školjka riba, mekušac ili automobil. Kao stereotipna plavuša iz emisije, trebala je reæi automobil. Ne bih mogla živjeti s neèim takvim kad bih se vratila u civilizaciju. Od debakla s kvizom, producenti su joj davali snažne naznake da bi trebala otiæi. Dala im je priliku da je izbace kad joj je u oko upala mrvica i kad je doživjela neuspjeh u hodu po vatri. Preostali èlanovi plemena okupili su se oko vatre s ozbiljnim izrazima lica, a Sy Pariš dramatièno joj je izrekao zapovijed da napusti klan i ude u Valhallu, Issusse. Dok je odlazila od logorske vatre, bjesnila je na sebe što je pala na testu. Ali njezin je korak ipak bio poletan. Nakon samo nekoliko tjedana s ovim luðacima, bilo joj je drago što odlazi s otoka. Bio je to krajolik grube ljepote, ali umorila se od zabijanja noževa u leda, manipulacije i opæe podlosti kojoj su natjecatelji morali pribjeæi zbog sumnjive èasti da ih love poput bijesnog psa. Iza Vratnica Valhalle, naèinjenih od plastiènih kitovskih kostiju, nalazila se velika prikolicakuæa koja je bila sjedište producentske ekipe. Dok su pripadnici klana spavali u šatorima od kože i jeli bube, ekipa je uživala u toplini, udobnim krevetima i gurmanskim obrocima. Kad bi natjecatelj bio izbaèen iz igre, prenoæio bi u prikolici, sve dok ga iduæeg jutra ne bi pokupio helikopter. Loša sreæa, reèe Andleman, koji ju je doèekao na vratima. Andleman je bio duša od èovjeka, živa suprotnost svojem nemilosrdnom šefu. Dovraga, sve to imamo i ovdje. Ona se osvrne oko sebe gledajuæi udobnu prostoriju. Ono tamo je tvoj ležaj, reèe on. Uzmi si piæe iz bara, a u hladnjaku imaš izvrsnu paštetu koja æe ti pomoæi u dekompresiji. Najedi se do besvijesti. Ona priðe baru i odmah si napravi martini Beefeater. Pašteta je stvarno bila izvrsna. Radovala se povratku kuæi. Bivši natjecatelji uvijek bi prošli kroz nekoliko TV talk showova kako bi olajavali ljude koje su ostavili za sobom. Ona se ispruži u udobnom naslonjaèu. Nakon nekoliko minuta, alkohol ju je uspavao. U snu, èula je prodorne vriskove, poput morskih ptica koje se gnijezde ili djece na igralištu, uz viku i dreku u pozadini. Ona ustane, priðe vratima i oslušne. Pitala se je li Sy smislio još neki oblik ponižavanja. Možda su on i ostali plesali divlji ples oko vatre. Ona oprezno krene putom koji je vodio k plaži. Buka je postala glasnija, frenetiènija. Nešto je pošlo jako ukrivo. Ovo su bili vriskovi straha i boli, a ne uzbuðenja. Ona ubrza i projuri kroz Vratnice Valhalle. Ono što je vidjela izgledalo je poput prizora sa slike Pakla Hieronvmusa Boscha. Natjecatelje i ekipu napadala su strašna stvorenja koja su izgledala napola kao ljudi, a napola kao životinje. Divlji napadaèi su režali, obarali žrtve i kidali ih pandžama i zubima. Vidjela je kako pada Sy, a zatim i Randy. Prepoznala je nekoliko tijela koja su ležala na plaži okrvavljena i unakažena. U treperavom svjetlu vatre, Jodie je vidjela da napadaèi imaju dugu, prljavu bijelu kosu koja im se spuštala do ramena. Lica nisu bila nalik bilo èemu što je ikada vidjela strašne, iskrivljene maske. Jedan stvor prinese ustima otrgnutu ruku koju je držao. Jodie si nije mogla pomoæi ona vrisne... Htjela je povratiti, ali jurili su prema njoj poluuspravnim trkom. Ona potrèi spašavajuæi život. Prva joj je pomisao bila prikolica, ali bila je dovoljno pribrana da shvati kako bi tamo bila zarobljena. Krenula je prema kamenitoj uzvisini, a stvorovi su je slijedili njuškajuæi poput krvosljednika. U mraku, ona izgubi tlo pod nogama i padne u jednu pukotinu. Nije ni znala da joj je ta nezgoda spasila život. Njezini su lovci izgubili njen miris. Jodie je pri padu natukla glavu. Osvijestila se jednom, i uèinilo joj se da èuje grube glasove i hitce iz vatrenog oružja. Zatim se opet onesvijesti. Iduæeg jutra, kad je stigao helikopter, još je uvijek ležala u nesvijesti. Kad je posada pretražila otok i napokon pronašla Jodie, došli su do zapanjujuæeg otkriæa. Svi su drugi nestali. Poglavlje II Monemvassia, Peloponez u Grèkoj U noænoj mori koja mu se stalno ponavljala, Angus MacLean bio je vezana koza koju je vrebao gladni tigar, èije su ga žute oèi promatrale iz sjena džungle. Duboko rezanje postepeno se pojaèavalo, sve dok mu nije ispunilo uši. Tigar je tada skoèio. Mogao je osjetiti njegov smrdljivi zadah iz ralja, i njegove oštre oènjake kako mu se zabijaju u vrat. Napinjao je svoj ovratnik u uzaludnom pokušaju da pobjegne. Njegovo bijedno, uplašeno meketanje pretvorilo se u oèajnièki jauk... MacLean se iskobelja iz svojeg uskog kreveta i otvori žaluzine. Grèko sunce zapljusne okreèene zidove prostorije koja je bila æelija monaha. On navuèe kratke hlaèe i Tmajicu, pa sandale, i iziðe napolje, trepæuæi oèima zbog bljeska safirno plavog mora. Udaranje srca polako mu se smirivalo. Duboko udahne miomiris divljeg cvijeæa koje je okruživalo manastir na dva kata. Èekao je dok mu ruke nisu prestale drhtati, a zatim krenuo na jutarnje pješaèenje koje se pokazalo najboljim lijekom za njegove uništene živce. Manastir je izgraðen u sjeni masivne stijene, visoke nekoliko stotina stopa, koju su turistièki vodièi èesto nazivali Grèkim Gibraltarom. Kako bi došao do vrha, popeo se putom koji je vodio uz vrh drevnog zida. Prije više stoljeæa, stanovnici donjeg gradiæa povlaèili bi se iza bedema kako bi se branili od napadaèa. Od sela koje je nekada u vrijeme opsade moglo smjestiti cijelu populaciju gradiæa sada su ostale samo ruševine. S vrha vidikovca koji su mu nudili ruševni temelji stare bizantinske crkve, MacLean je mogao vidjeti miljama daleko. Nekoliko šarenih ribarskih èamaca bilo je razbacano uokolo. Sve je bilo naizgled mirno. MacLean je znao da mu ovaj jutarnji ritual daje lažan osjeæaj sigurnosti. Ljudi koji su ga lovili neæe se otkriti dok ga ne ubiju. Lutao je ruševinama poput duha beskuænika, zatim se spustio niza zid i vratio se do blagovaonice na drugom katu manastira. Manastir iz petnaestog stoljeæa bio je jedna od tradicionalnih zgrada koje je grèka država nudila kao gostinjske kuæe diljem zemlje. MacLean se trudio dolaziti na doruèak nakon što bi svi drugi gosti krenuli u razgledanje okoliša. Mladiæ koji je èistio u kuhinji nasmiješi se i reèe Kali mera, doktore MacLean. Kali mera, Angelo, odgovori MacLean. On dodirne glavu kažiprstom. Jako mi je žao, gospodine MacLean. Žao mi je što te optereæujem svojim èudnim zahtjevima, reèe MacLean svojim blagim škotskim naglaskom. Ali, kao što sam veæ rekao, ne želim da ljudi misle kako im mogu pomoæi s pokvarenim želudcima i trboboljama. Angelo mu donese zdjelu svježih jagoda, lubenica i gustog grèkog jogurta, s preljevom od lokalnog meda i badema, i šalicu jake crne kave. Angelo je bio mladi monah koji je radio i kao domaæin. Bio je u ranim tridesetima, tamne kovrèave kose i naoèitog lica koje je obièno bilo rašireno u svetaèki osmijeh. Bio je kombinacija kuhara, njegovatelja, domaæina i vratara. Nosio je obiènu radnu odjeæu, a jedini znak njegovog zavjeta bilo je uže labavo vezano oko njegovog struka. Dva èovjeka razvila su èvrsto prijateljstvo tijekom nekoliko tjedana koliko je MacLean gostovao ovdje. Svakoga dana nakon što bi Angelo dovršio svoj posao oko doruèka, razgovarali bi o zajednièkom interesu, bizantskoj civilizaciji. MacLeanu je istraživanje povijesti služilo kao odmor od intenzivnog posla istraživaèkog kemièara. Prije više godina njegovo ga je istraživanje odvelo u Mvstru, nekadašnje središte bizantinskog svijeta. Putovao je niz Peloponez i naišao na Monemvassiu. Uska, vijugava cesta pokraj mora bila je jedini prilaz gradiæu, labirintu uskih ulica i aleja s druge strane zida èije su jedne vratnice i dale ime Monemvassiji. MacLean je bio opèinjen ljepotom mjesta. Obeæao je sam sebi da æe se jednoga dana vratiti, ali nije mislio da æe pobjeæi ovamo kako bi spasio život. Projekt je u poèetku bio tako nevin. MacLean je predavao naprednu kemiju na Sveuèilištu u Edinburghu, kad su mu ponudili posao iz snova, èisti istraživaèki rad koji je volio. Prihvatio je taj položaj i uzeo odmor. Bacio se na posao, i nisu mu smetali prekovremeni sati i intenzivna tajnovitost. Vodio je jedan od nekoliko timova koji su radili na enzimima, složenim proteinima koji su stvarali biokemijske reakcije. Znanstvenici Projekta bili su smješteni u udobnom naselju na francuskom ladanju, i nisu imali mnogo dodira s vanjskim svijetom. Jedan kolega u šali je njihovo istraživanje nazvao Projekt Manhattan. Izolacija nije smetala MacLeanu, jer bio je neženja i nije imao bliskih roðaka. Malo njegovih kolega se žalilo. Astronomske plaæe i izvrsni uvjeti rada bili su dovoljna kompenzacija. Zatim je Projekt krenuo uznemirujuæim smjerom. Kad su MacLean i drugi postavili pitanja, reèeno im je da ne brinu. Poslali su ih kuæi i rekli im da èekaju dok rezultati njihovog rada ne budu analizirani. MacLean je otišao u Tursku kako bi izuèavao ruševine. Kad se nekoliko tjedana kasnije vratio u Škotsku, njegova je telefonska sekretarica zabilježila nekoliko spuštanja slušalice i èudnu telefonsku poruku bivšeg kolege. Znanstvenik je pitao MacLeana je li èitao novine i zamolio ga da ga hitno nazove. MacLean je pokušao doæi do èovjeka, ali saznao je kako je ovaj poginuo nekoliko dana prije u prometnoj nesreæi. Kasnije, kad je MacLean provjeravao svoju poštu, otkrio je paket koji mu je znanstvenik poslao prije smrti. Debela omotnica bila je puna isjeèaka iz novina koji su opisivali niz smrti u nesretnim sluèajevima. Dok je èitao isjeèke, niz kralježnicu su mu prolazili trnci. Sve su žrtve bili znanstvenici koji su s njim radili na Projektu. U poruci koja je bila u paketu pisalo je Bježi ili umri! MacLean je htio vjerovati kako su nesreæe bile sluèajnost, iako je to išlo protiv njegovoga znanstvenog instinkta. No, nekoliko dana nakon što je proèitao isjeèke, kamion je pokušao izgurati njegov Mini Cooper s ceste. Zaèudo, prošao je sa samo nekoliko ogrebotina, ali prepoznao je vozaèa kamiona kao jednog od tihih èuvara koji su pazili na znanstvenike u Anodvneu. Kakva je bio budala. MacLean je znao da mora pobjeæi. Na pamet mu je pala Monemvassia. Bilo je to popularno odmaralište za Grke s kopna. Veæina stranaca koji su posjeæivali stijenu dolazili su samo na jedan dan. A sada je bio tu. Dok je MacLean razmišljao o dogaðajima koji su ga doveli ovamo, Angelo mu priðe s primjerkom International Herald Tribunea. Monah je morao obaviti neke zadatke, ali vratit æe se za sat vremena. MacLean klimne i srkne svoju kavu, uživajuæi u snažnom okusu. On preskoèi uobièajene vijesti o ekonomskim i politièkim krizama. Tada mu pogled padne na naslov u vijestima iz inozemstva Preživjela izjavila da su èudovišta pobila sudionike i tv ekipu. Radilo se o škotskom otoku u Orknevima. Zainteresiran, on proèita prièu. Sastojala se od samo nekoliko odlomaka, ali kad je završio, ruke su mu drhtale. Opet je proèitao èlanak, sve dok mu se rijeèi nisu zamutile pred oèima. Dragi Bože, pomisli on. Dogodilo se nešto strašno. On smota novine i iziðe van, stane na blagotvornoj svjetlosti sunca i donese odluku. Zatim pode do gradskih vrata i unajmi taksi do trajektnog ureda na prilaznoj cesti. Tamo kupi kartu za hidrogliser do Atene sljedeæeg dana. Nakon toga vrati se u svoju sobu i zapakira ono malo stvari koje je imao. On se odluèi pridržavati svoje uobièajene rutine za posljednji dan, pode u otvoreni kafiæ i naruèi èašu hladne limunade. Bio je zadubljen u svoje novine, kada shvati da mu se netko obraæa. On podigne pogled i ugleda sredovjeènu gospodu u poliesterskih hlaèama s cvjetnim dezenom i bluzom kako stoji pokraj njegovog stola držeæi fotoaparat. Žao mije što vas prekidam, reèe ona s ljubaznim osmijehom. Biste li nam pomogli? Moj suprug i ja... Turisti su èesto molili MacLeana da ih fotografira. Bio je visok i mršav, i sa svojim plavim oèima i prosijedom kosom odudarao je od nižih i tamnijih Grka. Èovjek je sjedio za obližnjim stolom i smiješio se MacLeanu. Njegovo je pjegavo lice bilo crveno od previše sunèanja. MacLean klimne i uzme fotoaparat iz ženine ruke. Slikao je par nekoliko puta, pa im vratio aparat. Hvala vam lijepo reèe žena otvoreno. Ne znate koliko nam znaèi da imamo ovo u svojem putnom albumu. Njegova želja za razgovorom na engleskom prevladala je njegov oprez pri svakom stupanju u kontakt. Angelovo znanje engleskog bilo je ogranièeno. Žena je sjajila od sreæe. Je li to tako oèito? Tako se trudimo uklopiti. Žutoružièasti poliester definitivno nije bio grèka moda, pomisli MacLean. Ženin suprug nosio je bijelu pamuènu košulju bez ovratnika i crnu kapetansku kapu poput onih kakve su prodavali turistima. Došli smo hidrogliserom, reèe èovjek razvlaèeæi rijeèi dok je ustajao sa stolca. On svojim vlažnim dlanom stisne MacLeanov dlan. Dovraga, to je bila prava vožnja. MacLean odgovori s užasnutim izrazom. O, ne, ja sam Škot. Ja sam napola Scotch, a napola soda, reèe èovjek s konjskim osmijehom. Žao mi je što sam vas zamijenio. Ja sam iz Teksasa. Vjerujem da bi to bilo kao da vi mislite da smo mi iz Oklahome. MacLean se pitao zašto svi Teksašani koje je upoznao govore kao da svi imaju problema sa sluhom. Nikad ne bih pomislio da ste vi iz Oklahome, reèe MacLean. Nadam se da æe vam ovdje biti ugodno. On se digne kako bi krenuo, ali zastane kad ga žena upita bi li ih njezin suprug mogao fotografirati zajedno, jer je bio tako ljubazan. MacLean se slikao prvo sa ženom, a zatim s njezinim suprugom. Hvala vam, reèe žena. Ona je govorila profinjenijim tonom od svojeg supruga. MacLean je ubrzo saznao da su Gus i Emma Harris iz Houstona, da se Gus bavi naftom, te da je ona uèiteljica povijesti koja ispunjava svoj životni san posjeta Kolijevci civilizacije. Rukovao se s njima, prihvatio njihovu duboku zahvalnost i krenuo uskom ulicom. Hodao je brzo, nadajuæi se da neæe doæi u napast da ga slijede, i kružnom se rutom vratio u manastir. Zatvorio je žaluzine kako bi mu soba bila zamraèena i prohladna. Prespavao je najgori dio poslijepodnevne žege, zatim je ustao i zapljusnuo lice hladnom vodom. Izišao je kako bi udahnuo svjež zrak i iznenadio se kad je vidio Harrise kako stoje pokraj stare okreèene kapele u dvorištu manastira. Gus i njegova supruga fotografirali su manastir. Mahnuli su mu i nasmiješili se kad su ga ugledali, i MacLean iziðe i ponudi im da im pokaže svoju sobu. Bili su impresionirani rezbarijama u tamnom drvu. Kad su opet izišli van, gledali su okomite litice iza zgrade. Mora da je prelijep pogled od tamo gore, reèe Emma. Do gore je prilièno dug hod. Ja se kod kuæe bavim promatranjem ptica, tako da sam u prilièno dobroj kondiciji. Gus je u boljoj formi nego što izgleda. Nekada je bio igraè amerièkog nogometa, iako je sada teško povjerovati u to. Ja sam Aggie, reèe gosp. Teksaški A i M. Sada me ima više no što me bilo tada. No znate što æu vam reæi, pokušat æu. Biste li nam mogli pokazati put? Žao mi je, ali sutra ujutro odlazim hidrogliserom. MacLean im je rekao da se mogu popeti i sami, ako krenu rano, prije no što sunce upeèe prejako. Tako ste dragi, ona potapše MacLeana po obrazu na majèinski naèin. Smiješio se diveæi se njihovoj hrabrosti dok ih je gledao kako odmièu niz put koji je vodio pokraj zida pred manastirom. Prošli su pokraj Angela, koji se vraæao iz grada. Monah pozdravi MacLeana, pa se okrene i pogleda par. Upoznali ste Amerikance iz Texasa? MacLeanov se osmijeh pretvori u zbunjeni izraz. Kako znaš tko su? Došli su juèer ujutro. Vi ste bili gore, na svojoj šetnji. On pokaže prema starom gradu. Èudno, ponašali su se kao da im je prvi dan ovdje. Možda æemo i mi zaboravljati kad ostarimo. Iznenada, MacLean se osjeti poput vezane koze iz svoje noæne more. Hladna praznina pojavi mu se u želudcu. On se isprièa i vrati u svoju sobu, gdje si natoèi èašicu ouzoa. Kako bi to bilo lako. Popeli bi se na vrh i zamolili ga da pozira za fotografiju pokraj ruba. Jedan pokret, i ode on u provaliju. Još jedan mrtav znanstvenik. Ne bi to bilo teško. Èak niti za simpatiènu staru uèiteljicu povijesti. On gurne ruku u plastiènu vreæicu koju je koristio za prljavo rublje. Na dnu je bila zakopana omotnica puna požutjelih isjeèaka. On raširi isjeèke po stolu. Naslovi su bili razlièiti, ali tema svake prièe bila je ista Znanstvenik poginuo u automobilskoj nesreæi. Znanstvenik ubio ženu pa sebe. Znanstvenik poginuo u skijaškoj nesreæi. Sve su žrtve radile na Projektu. On opet proèita poruku Bježi ili umri. Zatim odloži isjeèak iz Herald Tribunea s drugima i pode na recepciju manastira. Angelo je pregledavao hrpu rezervacija. Moram poæi, reèe MacLean. Angelo je izgledao tužno. Jako mi je žao. Do sutra nema hidroglisera niti autobusa. Ipak, moram poæi, i molim te da mi pomogneš. Dobro æu ti platiti. Monahove oèi poprime tužan pogled. Uèinit æu to zbog prijateljstva, ne zbog novca. Žao mi je, reèe MacLean. Angelo nije bio glup èovjek. Je li to zbog Amerikanaca? Neki loši ljudi me progone. Ti su Amerikanci možda poslani da me pronaðu. Bio sam glup i rekao im da odlazim hidrogliserom. Nisam siguran da su došli sami. Možda netko motri na gradskim vratima. Mogu vas povesti èamcem do kopna. Trebat æe vam automobil. Nadao sam se da mi možeš pomoæi pri iznajmljivanju, reèe MacLean. On doda Angelu svoju kreditnu karticu, koju prije nije htio upotrijebiti, znajuæi da joj se može uæi u trag. Angelo pozove službu za iznajmljivanje automobila. Razgovarao je nekoliko minuta i spustio slušalicu. Pobrinuo sam se za sve. Ostavit æe kljuèeve u autu. Angelo, ne znam kako da ti se odužim. Sljedeæi put kada budete u crkvi, dajte veliki dar. MacLean je pojeo laganu veèeru u izdvojenom kafiæu, gdje je sa strahom pogledavao druge stolove. Veèer je prošla mirno. Na povratku u manastir neprestano je pogledavao preko ramena. Èekanje je bilo muèno. Osjeæao se zarobljenim u sobi, ali sjetio se da su zidovi debeli najmanje stopu, i da vrata mogu izdržati udarac ovna za probijanje. Nekoliko minuta nakon ponoæi zaèuje tiho kucanje na vratima. Angelo je uzeo njegovu torbu i poveo ga pokraj zida do stubišta koje je vodilo do kamene platforme koju su ronioci koristili za ronjenje. U svjetlosti elektriène svjetiljke MacLean je mogao vidjeti mali motorni èamac privezan za platformu. Oni udu u èamac. Angelo posegne za uzetom kako bi ih odvezao, kada zaèuju tihe korake na stubama. Idete na ponoænu vožnju? Ne misliš valjda da bi gosp. MacLean otišao bez da se oprosti, reèe njezin suprug. Nakon poèetnog iznenaðenja, MacLean doðe do rijeèi. Što se dogodilo s vašim teksaškim naglaskom, gosp. Nije vrlo autentièan, moram priznati. Ne muèi se, dragi. Bio je dovoljno dobar da zavara dr. No, moram priznati i da smo imali malo sreæe u obavljanju našeg zadatka. Sjedili smo u onom divnom kafiæu kad ste sluèajno naišli. Lijepo od vas što ste nam dopustili da vas fotografiramo kako bismo usporedili vašu fotografiju s onom u našem dosjeu. Njezin suprug naceri se poput nekakvog ujaka. Sjeæam se izreke, Udi u moje dvore... Oni prasnu u smijeh. Poslala vas je kompanija, reèe MacLean. Oni su vrlo pametni ljudi, reèe Gus. Znali su da æete paziti na ljude koji izgledaju poput gangstera. To je greška koju je naèinilo mnogo ljudi, reèe Emma s tužnim prizvukom u glasu. Ali zato smo još u poslu, zar ne, Gus? Bilo je lijepo putovati Grèkom. Ali sve dobre stvari moraju završiti. Angelo je slušao razgovor sa zbunjenim izrazom na licu. Nije bio svjestan opasnosti u kojoj se nalaze. Prije no što ga je MacLean mogao sprijeèiti, on posegne kako bi odvezao èamac. Bile su to posljednje rijeèi koje je ikada izrekao. Zaèuje se zvuk thut pištolja s prigušivaèem, i crveni jezièac palucne u tami. Angelo se uhvati za prsa i ispusti grgljajuæi zvuk. Zatim padne iz èamca u vodu. Ubijanje monaha donosi nesreæu, draga, reèe Gus svojoj supruzi. Nije nosio svoj pojas, reèe ona s prizvukom durenja u glasu. Kako sam mogla znati? Njihovi su glasovi bili puni poruge, i imali oštar prizvuk. Èeka vas automobil koji æe vas povesti do zrakoplova kompanije. O, ne, reèe Emma, opet u ulozi nevine turistkinje. Za vas postoje drugi planovi. Razumjet æete, dragi moj. Poglavlje III Francuske Alpe Laki helikopter marke Aerospatiale Alouette kretao se medu dubokim alpskim dolinama, izgledajuæi beznaèajno poput insekta u odnosu na goleme vrhove koji su se nadvijali nad njim. Dok se helikopter približavao planini èiji vrh je bio okrunjen s tri nejednake kvrge, Hank Thurston, koji je sjedio na prednjem putnièkom sjedalu, potapše po ramenu èovjeka koji je sjedio pokraj njega i pokaže mu nešto kroz staklo kabine. To je 11 Dormeur, reèe Thurston, podižuæi glas kako bi nadglasao udaranje elisa rotora. Profil navodno podsjeæa na lice spavaèa koji leži na leðima. Thurston je bio redovni profesor glaciologije na Sveuèilištu savezne države Iowa. Iako je bio veæ u èetvrtom desetljeæu života, njegovo je lice zraèilo djeèaèkim entuzijazmom. Kod kuæe, u Iowi, Thurston se uredno brijao i šišao, ali nakon nekoliko dana na terenu poèeo je slièiti pilotu iz busha. Taj je izgled njegovao noseæi pilotske sunèane naoèale, dopuštajuæi tamnosmedoj kosi da izraste kako bi bile vidljive sijede vlasi, i brijuæi se neredovito, tako da je obièno zarastao u bradu staru nekoliko dana. Pjesnièka sloboda, reèe putnik, Derek Rawlins. Mogu vidjeti èelo i nos i bradu. Podsjeæa me na Starca s planine u New Hampshireu prije no što se raspao, jedino što je ovaj kameni profil u vodoravnom položaju, ne okomitom. Rawlins je bio novinar magazina Outside. Bio je u svojim kasnim dvadesetima, a s iskrenim optimizmom koji je zraèio iz njega i uredno ošišanom pješèano plavom kosom i bradom više je slièio sveuèilišnom profesoru od Thurstona. Kristalna bistrina zraka stvarala je iluziju blizine, pa je planina izgledala kao da je nadohvat ruke. Nakon što je nekoliko puta preletio vrleti, helikopter prekine svoje lijeno kruženje, prijeðe preko oštrog grebena i spusti se u prirodnu zdjelu promjera nekoliko milja. Dno planinske uvale bilo je prekriveno gotovo savršeno okruglim jezerom. Iako je bilo ljeto, komadi leda velièine Volkswagena plutali su površinom jezera nalik ogledalu. Lac du Dormeur, reèe profesor. Oblikovali su ga ledenjaci tijekom ledenog doba, a sada ga hrane ledenjaèke vode. To je najveæi martini s ledom koji sam ikada vidio, reèe Rawlins. Prozirno je poput gina, ali na dnu neæete naæi maslina. Ona velika èetvrtasta zgrada ugraðena u planinu prema gleèeru je elektrana. Najbliži grad nalazi se s druge strane planinskog lanca. Letjelica preleti preko širokog plovila èvrstog izgleda usidrenog u blizini obale jezera. S palube brodiæa stršile su dizalice i poluge. Što se dogaða tamo dolje? Nekakav arheološki projekt, reèe Thurston. Brodiæ je vjerojatno došao uz rijeku koja istjeèe iz jezera. Provjerit æu to kasnije, reèe Rawlins. Možda mogu izmamiti povišicu od svojeg urednika ako se vratim s dvije prièe za istu cijenu. On pogleda prema naprijed i ugleda široki sloj leda koji je ispunjavao prostor izmeðu dvije planine. Ovo je sigurno naš gleèer. La Langue du Dormeur. Helikopter preleti nad rijekom leda koja je tekla niz široku dolinu prema jezeru. Kvrgavo, snijegom potprašeno podnožje crnih stijena zatvaralo je gleèer s obje strane, oblikujuæi njegov zaobljeni vrh. Rubovi ledenog polja bili su izrezani tamo gdje je ono u kretanju susretalo neravnine i grebene. Led je imao plavkastu nijansu i bio je ispucan na površini, poput osušenog jezika izgubljenog tragaèa za zlatom. Rawlins se nagne kako bi bolje vidio. Spavaè bi trebao poæi lijeèniku. Ima težak sluèaj gljivica u ustima. Kao što ste rekli, pjesnièka sloboda, reèe Thurston. Helikopter projuri nad rubom gleèera i pilot ga poène polako okretati. Nekoliko trenutaka kasnije skije helikoptera dotaknu smeðe travnato tlo na nekoliko stotina stopa od jezera. Thurston pomogne pilotu da iskrca veæi broj kartonskih kutija iz helikoptera, i predloži Rawlinsu da protegne noge. Jezero je bilo nadzemaljski mirno. Nikakav povjetarac nije mreškao površinu, i ona je izgledala dovoljno èvrsto da èovjek hoda po njoj. On baci kamen u vodu kako bi se uvjerio da jezero nije smrznuto. Ravvlinsov pogled prebaci se s koncentriènih krugova u vodi na brodiæ usidren oko èetvrt milje od obale. Odmah je prepoznao upeèatljivo tirkiznozelenu boju trupa. Na svojim putovanjima susretao se s tako obojenim plovilima. Èak i bez slova NAMP ispisanih debelim crnim slovima na trupu, znao bi da brodiæ pripada Nacionalnoj agenciji za mora i podmorje. Pitao se što NAMPov brodiæ radi tako daleko od najbližeg oceana. Ovdje je definitivno bila neka neoèekivana prièa, ali ta æe prièa morati prièekati. Thurston ga je dozivao. Istrošeni Citroen 2C jurio je prema helikopteru u oblaku prašine. Minijaturni automobil zaustavi se pokraj helikoptera i s vozaèkog sjedala, poput stvorenja koje se izleglo iz deformiranog jajeta, iziðe èovjek koji je slièio planinskom trolu. Bio je nizak i tamnoput, crne brade i duge kose. Èovjek stisne Thurstonovu ruku. Drago mi je što ste se vratili, monsieur leprofesseur. A vi ste sigurno novinar, monsieur Rawlins. Ja sam Bernard LeBlanc. Radovao sam se što æu doæi ovamo. Jedva èekam pogledati sjajan posao koji radite ovdje. Onda doðite, reèe LeBlanc, hvatajuæi novinarovu torbu. Rawlins se osvrne oko sebe, kao da oèekuje plesaèicu iz Follies Bergerea. Thurston bez poštovanja pokaže palcem prema Citroenu. Fifi je ime Bernievog auta. A zašto ne bih dao autu žensko ime? Vjerna je i vrijedna. I prelijepa, na svoj naèin. To mi je dovoljno, reèe Rawlins. On krene za LeBlancom do Citroena i smjesti se na stražnje sjedalo s kutijom namirnica. Druga dvojica smjeste se na prednja sjedala i LeBlanc pokrene Fifi prema podnožju planine s desne strane gleèera. Dok se automobil poèinjao uspinjati šljunèanom cestom, helikopter poleti, popne se na potrebnu visinu iznad jezera i nestane iza visokoga grebena. Upoznati ste s radom koji se odvija u našem subglacijalnom opservatoriju, monsieur Rawlins? Znam da je vaše postrojenje slièno onom na gleèeru Svartesen u Norveškoj. Toèno, ukljuèi se Thurston. Laboratorij Svartesen nalazi se sedam stotina stopa pod ledom. Naš je na gotovo osam stotina stopa dubine. I ovdje i ondje, voda koja se topi s gleèera usmjerava se u turbinu kako bi proizvela hidroelektriènu energiju. Kad su inženjeri bušili tunele za vodu, izdubili su i jedan tunel viška pod gleèerom tako da smo tamo mogli smjestiti naš opservatorij. Automobil je ušao u borovu šumu. LeBlanc je naizgled nehajno vozio uskom stazom. Kotaèi su prolazili na samo nekoliko inèa od provalija. Kako je uspon postajao sve strmiji, Citroenov sitni motor poèeo je hroptati. Zvuèi kao da Fifi pokazuje svoju dob, reèe Thurston. Važno je njezino srce, odgovori LeBlanc. Ipak, kad su došli do kraja puta, kretali su se brzinom kornjaèe. Izišli su iz automobila i LeBlanc je obojici dao remenje za ramena, pa ih je i sam navukao na sebe. Na svaki remen vezali su po jednu kutiju sa zalihama. Žao mi je što vas upotrebljavam kao šerpa nosaèa. Donijeli smo dovoljno zaliha za sva tri tjedna koliko smo ovdje, ali ostali smo bez fromagea i vina brže no što smo oèekivali, pa smo iskoristili priliku vašeg posjeta kako bismo donijeli još. Nema problema, reèe Rawlins s dobronamjernim osmijehom, struèno rasporeðujuæi težinu tako da mu je s lakoæom stajala na ramenima. Nekad sam nosio zalihe do kuæica u Bijelim planinama u New Hampshireu prije no što sam postao uredski moljac. LeBlanc ih povede putom koji se uspinjao oko stotinu jarda izmeðu neravnih borova. Iznad linije drveæa tlo se stvrdnjavalo i pretvaralo u stijenu. Stijena je bila obojena žutim sprejem kako bi se obilježio put. Ubrzo je put postao strmiji i glatkiji, jer stijene su bile izbrušene tisuæama godina glacijalne aktivnosti. Voda koja je tekla niz put èinila je tvrdu površinu skliskom i opasnom za hodanje. S vremena na vrijeme prelazili su usjekline ispunjene snijegom. Novinar se uspuhao od napora i nadmorske visine. Uzdahnuo je s olakšanjem kad su se napokon zaustavili u podnožju zida crne stijene koji se uzdizao gotovo okomito. Sada su veæ bili na gotovo dvije tisuæe stopa iznad jezera, koje je treperilo pod zrakama podnevnog sunca. Gleèer im je bio izvan vidokruga, s druge strane grebena, ali Rawlins je mogao osjetiti sirovu hladnoæu kojom je zraèio, kao da je netko ostavio vrata hladnjaka otvorenima. Thurston pokaže prema okruglom otvoru u betonu pri dnu vertikalne litice. Dobrodošli u Ledenu palaèu. Izgleda kao ispust kanalizacije, reèe Ravvlins. Thurston se nasmije i sagne glavu, vodeæi ih u prolaz od pocinèanog metala širine oko pet stopa. Ostala dvojica krenu za njim, hodajuæi pognuto zbog svojih naprtnjaèa. Prolaz završi nakon stotinjak stopa, otvorivši se u tunel obasjan mutnom svjetlošæu. Sjajni, vlažni naranèasti zidovi metamorfhe stijene bili su prošarani tamnijim mineralima. Ravvlins se ogleda u èudu. Ovdje biste mogli voziti kamion. I još bi ostalo dovoljno prostora. Visok je i širok trideset stopa, reèe Thurston. Šteta što se Fifi nije mogla provuæi kroz ovaj prolaz, reèe Ravvlins. Razmišljali smo i o tome. U blizini elektrane nalazi se otvor dovoljno velik za automobil, ali Bernie se boji da bi se iscrpila vozeæi ovim tunelima. Fifi je vrlo krhke grade, frkne LeBlanc. Francuz otvori plastièni ormar položen uza zid. Doda im gumene èizme i kacige s rudarskim svjetiljkama. Nekoliko trenutaka kasnije krenuli su kroz tunel, dok su njihovi koraci u èizmama odzvanjali od zidova. Dok su tako napredovali, Rawlins žmirne u tamu izvan dosega njegove svjetiljke. To baš i nije Veliki bijeli put. Kompanija je postavila rasvjetu kad je probušila tunel. Velik broj istrošenih žarulja nije zamijenjen. Vjerojatno su vas veæ to pitali, ali što vas je privuklo glaciologiji? Ovo nije prvi put da me to pitaju. Ljudi misle da su glaciolozi pomalo èudni. Prouèavamo goleme, drevne, spore mase leda kojima trebaju stoljeæa da nekamo stignu. Baš i nije posao za odrasle ljude, zar ne, Bernie? Možda i ne, ali upoznao sam jednu lijepu Eskimku na Yukonu. Reèeno poput pravoga glaciologa, reèe Thurston. Zajednièka nam je ljubav prema ljepoti i želja da radimo na otvorenom. Mnogi od nas bili su zavedeni u ovo zanimanje prvim pogledom na fascinantna ledena polja. On pokaže prema zidovima tunela. Zato je ironièno što provodimo tjedne i tjedne ispod gleèera, daleko od sunèeve svjetlosti, poput gomile krtica. Gledajte što se dogodilo meni, reèe LeBlanc. Stalna hladnoæa i stopostotna vlaga. Nekada sam bio visok i plavokos, ali smanjio sam se i postao èupava zvijer. Bili ste mala, èupava zvijer otkad vas ja poznajem, reèe Thurston. Ovdje smo u smjenama od po tri tjedna, i slažem se da pomalo nalikujemo krticama. Ali èak i Bernie æe se složiti da smo sretni. Veæina glaciologa promatra ledena polja samo od gore. Mi im možemo priæi i poškakljati ih po trbuhu. Kakvi su toèno vaši eksperimenti? Provodimo trogodišnje istraživanje o tome kako se gleèeri kreæu i što èine stijenama preko kojih klize. Nadam se da æete uèiniti da to zvuèi uzbudljivije kada budete pisali svoj èlanak. Neæe biti previše teško. Uza sav interes za globalno zatopljavanje, glaciologija je postala vruæa tema. No to priznanje jako kasni. Na gleèere utjeèe klima, tako da nam oni mogu reæi s preciznošæu od nekoliko stupnjeva kakva je temperatura vladala na Zemlji prije više tisuæa godina. Pored toga, oni pokreæu promjene u klimi. Ah, tu smo, Klub Dormeur. Èetiri male graðevine koje su nalikovale kuæamaprikolicama prostirale su se od kraja do kraja proširenja u tunelu. Thurston otvori vrata najbliže graðevine. Sve udobnosti doma, reèe on. Èetiri spavaæe sobe s prostorom za osam istraživaèa, kuhinja, kupaonica s tušem. Inaèe, imamo geologa i druge znanstvenike, ali sada smo spali na osnovnu ekipu koja se sastoji od Bernija, mladog istraživaèaasistenta sa Sveuèilišta Uppsala i mene. Te zalihe možete ostaviti ovdje. Na oko trideset minuta hoda od nas nalazi se laboratorij. Imamo telefonske veze izmeðu ulaza, istraživaèkog tunela i laboratorija. Javit æu opservatoriju da smo se vratili. On podigne telefon na zidu i izgovori nekoliko rijeèi. Njegov osmijeh pretvori se u zbunjeno mrštenje. Nešto nije u redu, profesore? Thurstonovo èelo se namršti. Upravo sam razgovarao sa svojim asistentom. Izraz Thurstonovog lica bio je šokiran. Kaže da je našao smrznutog èovjeka u ledu. Poglavlje IV Dvije stotine stopa pod površinom Lac du Dormeur, u vodi dovoljno hladnoj da ubije nezaštiæenog èovjeka, svjetlosna kugla lebdjela je nad šljunèanim tlom glacijalnog jezera poput sablasne svjetlosti u moèvarama Georgije. Usprkos neprijateljskom okruženju, muškarac i žena koji su sjedili jedno pokraj drugoga unutar prozirne akrilske kabine bili su opušteni poput turista ljubavnika. Èovjek je bio krupne grade, s ramenima nalik ovnovima za probijanje. Od izlaganja moru i suncu put mu je poprimila bronèanu nijansu, koja je sada bila okupana blagim naranèastim svjetlom s kontrolne ploèe, i izbjeljivalo svijetlu, prerano posijedjelu kosu gotovo do boje platine. Sa svojim isklesanim profilom i intenzivnim izrazom, Kurt Austin je imao lice ratnika s rimskih pobjednièkih stupova. No, njegov izraz tvrd poput kremena ublažavao je širok osmijeh, i prodorne koraljno plave oèi koje su dobrodušno svjetlucale. Austin je bio voda NAMPovog tima za specijalne zadatke, koji je stvorio bivši direktor NAMPa, admiral James Sandecker, sada potpredsjednik Sjedinjenih Država, za izvršavanje podmorskih misija koje su se èesto odvijale izvan spoznaje vlade. Po obrazovanju i iskustvu pomorski inženjer, Austin je u NAMP došao iz CIAe, gdje je radio za malo poznati ogranak koji se specijalizirao za prikupljanje podvodnih podataka. Nakon što je prešao u NAMP, Austin je prikupio tim struènjaka koji je ukljuèivao Joea Zavalu, briljantnog inženjera specijaliziranog za podvodna vozila, Paula Trouta, oceanskog geologa, i Troutovu suprugu, Gamay MorganTrout, koja je bila vrhunski ronilac specijaliziran za nautièku arheologiju, prije no što je došla do titule doktora marinologije. Radeæi zajedno, izveli su brojna uspješna istraživanja èudnih i mraènih zagonetaka na i ispod površine svjetskih oceana. Nije baš svaki Austinov posao bio ispunjen opasnošæu. Neki su, poput ove zadnje misije, bili vrlo ugodni i nadoknadili bi mu masnice i ožiljke koje je dobivao na drugim NAMPovim zadatcima. Iako je poznavao svoju kolegicu tek nekoliko dana, bio je opèinjen njom. Skye Labelle je bila u kasnim tridesetima. Imala je kožu boje masline i vragoljaste ljubièastoplave oèi koje su virile ispod oboda njezinoga vunenog šešira. Kosa joj je bila tamnosmeda, gotovo crna. Usta su joj bila preširoka da bi se mogla nazvati klasiènima, ali usne su joj bile soène i senzualne. Imala je dobro tijelo, iako nikada ne bi došla na naslovnicu magazina Sports IUustrated. Glas joj je bio dubok i miran, a kad bi progovorila, bilo je jasno da posjeduje brzu inteligenciju. Iako je bila prije upeèatljiva nego lijepa, Austin ju je smatrao jednom od najprivlaènijih žena koje je ikada upoznao. Podsjeæala ga je na portret mlade grofice vrane kose koji je vidio na zidu Louvrea. Austin se divio naèinu na koji je slikar uhvatio strast i iskrenost pogleda svojeg subjekta. Žena na slici imala je u oèima vragoljasti sjaj, kao da je željela odbaciti svu svoju kraljevsku profinjenost i potrèati bosonoga livadom. Sjeæao se kako je poželio da je može osobno upoznati. A sada mu se èinilo da ju je zaista i upoznao. Vjeruješ li u reinkarnaciju? Razgovarali su o glacijalnoj geologiji. Govorila je amerièki engleski s laganim francuskim naglaskom. Imam